Gdje smo bili, a gdje smo sada?

Prošlo je već neko vrijeme otkad se svatko od nas suočio s nekom novom stvarnošću, stvarnošću koja nam još uvijek s vremena na vrijeme prodrma tlo pod nogama. Suočili smo se s nekim novim načinom života, kojemu se još uvijek nastojimo prilagoditi, svatko na svoj način. Uz izazove nošenja s pandemijom i podrhtavanjem tla koji su nam već neko vrijeme svima zajednički, mnogi od nas nastoje istovremeno izaći na kraj i s radom od kuće, gubitkom i pronalaskom novog posla, s narušenim partnerskim i obiteljskim odnosima, s prilagodbom djeteta na drugačiji oblik školovanja, s narušenim zdravljem, te zasigurno s još mnoga toga. Zašto? Često se pitamo, ali i čujemo to pitanje, a odgovor je vrlo jednostavan – to je ŽIVOT!

Svakodnevno smo suočeni s brojnim izazovima, koje život stavlja pred nas. Neki od njih su nam ugodni i uzbudljivi, dok su nam drugi neugodni i zahtjevni, a možda i teški. Baš kao i u školskim i studentskim klupama, svakodnevno dobivamo neke zadatke i lekcije za savladati, počevši od ustajanja iz kreveta na jutarnji alarm, koje je gotovo uvijek teško. No, ipak ustanemo! U zadnje vrijeme nam je možda teško i možda se ne osjećamo najuspješnijima, no jesu li nam sve lekcije i svi zadaci u školi ili fakultetu bili jednako teški? Za neke je jednostavno trebalo ili još uvijek treba više vremena i energije kako bismo ih savladali. Također, u svladavanju gradiva nije nam svima potrebno jednako vrijeme, niti nam ne odgovaraju iste metode učenja. Svjedoci smo tomu u zadnje vrijeme, kada smo u prevladavanju velikih izazova pandemije, odabrali svatko svoj način savladavanja svakodnevnih izazova. Jedan dio nas je nastojao biti produktivan izvršavajući dosad neizvršene zadatke, poput čišćenja ormara ili pranja prozora. Dio nas je odabrao provoditi kvalitetno vrijeme s obitelji te tako olakšati si prolazak kroz ovo veliko životno poglavlje. A dio nas je jednostavno odlučio odmoriti se i uzeti vrijeme samo za sebe.

Zajedničko svima nama je da smo cijelo ovo vrijeme nosili se i još uvijek se nosimo s izazovima pandemije, kao i onim vlastitim, na način koji svatko od nas najbolje zna. Razmislite biste li se na ovaj način uspijevali nositi sa zahtjevima trenutnog načina života da ste se rodili netom prije krize. A zašto ne biste? Jer ne biste imali znanje iz prethodnih iskustava, iz bezbroj zadataka i lekcija koje je život prethodno stavio pred vas. Ovo je jedno od tih iskustava koje nas može obogatiti i osnažiti za neke od budućih izazova, bez obzira na to što je to jedno od onih neugodnih, teških, za neke i bolnih iskustava. U ovim trenucima važno je da si priznamo da smo ranjivi, da nas je strah, da se osjećamo bespomoćno i usamljeno. To je uobičajena reakcija na nepredvidive i nepoznate okolnosti, kao što je ova u kojoj se već neko vrijeme nalazimo. No, isto tako važno je osvijestiti mehanizme i snagu koju svatko od nas pronalazi ili nastoji pronaći u nošenju s novom svakodnevicom.

I na kraju, svatko od nas danas posjeduje jedinstvena iskustva, koja su svakog od nas izgradila u jedinstvene osobe, s jedinstvenim resursima, s kojima se nadopunjujemo u ovim teškim vremenima pomažući jedni drugima.

Ovo veliko životno poglavlje možda još nije završilo, no zasigurno više nismo na početku, već se možemo pohvaliti da smo jedan dio puta prešli, svatko svojom životnom snagom i znanjem. Jer da niste, ne biste bili tu i čitali ovaj tekst, ponovno učili i rasli. 🙂

Razmislite koje snage su vam do sada pomagale da se nosite s ovom situacijom. Što ste otkrili o sebi?

Vaš Centar Luka Ritz