Blog
„Volontiranjem stvaram prekrasne uspomene“
Čast nam je predstaviti dobitnicu ovogodišnje nagrade Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost. Patricija Marelja svestrana je brucošica koja svojim veselim stavom, predanošću i skromnošću uljepšava svijet. Zavirite malo u njezin svijet i pročitajte što nam je sve otkrila o sebi.
- Draga Patricija, mnogi iz tvoje okoline su zamijetili tvoje kvalitete i zalaganje. No, ispričaj nam kako i tko te prijavio za nagradu. I obavezno nam opiši taj osjećaj kad si spoznala da si baš ti dobitnica ovog vrijednog priznanja! J
Moram priznati da mi je jako drago što me baš ovo pitate jer uvijek mislim da nisam dovoljno istaknula nekoga tko je zapravo najviše zaslužan za sve ovo, a to je moja profesorica (sada već bivša L ) iz talijanskog jezika, Irena Marinić. Jedna toliko draga, posebna i topla osoba s kojom sam imala čast surađivati u vođenju našeg volonterskog kluba i definitivno jedna od onih osoba čiji osmijeh i dobrotu pamtite do kraja života. Zaista me je svojim primjerima puno toga naučila i dotaknula kao rijetko tko i samo nebo zna koliko sam joj na tome zahvalna. Upravo na njezinu inicijativu su me nominirali za nagradu i mogu reći da me je i sama nominacija ,,izula iz cipela” i zapravo mi i znači mrvicu više od same nagrade – ta spoznaja da su drugi vidjeli u meni nešto vrijedno takve nagrade. Na kraju krajeva, svi mladi ljudi koji su bili nominirani za nagradu su prekrasni i s razlogom nominirani, i milijun posto sam sigurna u to da ih ima puno više, samo nemaju prave ljude oko sebe koji će ih prepoznati. Zato sam zaista zahvalna što sam imala (i još uvijek imam) takve ljude pored sebe i smatram da sam stvarno samo imala najviše sreće među svima njima.
Par mjeseci nakon toga, kada sam već bila i zaboravila na to, sjedila sam na krevetu u svojoj sobi i popravljala lepezu koja mi je trebala za ples i odjednom čula da mi zvoni mobitel. Pomalo nervozno sam se ustala, misleći da je mama (opet), ali iznenadila sam se kad sam vidjela ravnateljevo ime (točnije, prezime) na ekranu. Javila sam se i zbunjeno upitala što se dogodilo i on je jednim vrlo ležernim tonom rekao: ,,Patricija, dobila si nagradu ,,Luka Ritz” ”. Pokušala sam smireno razgovarati s njim još dvije minute i onda kad sam prekinula razgovor, samo sam se sjela… i rasplakala. Od sreće, naravno J. I nakon par minuta sam išla javiti sestri (koja je bila u kupaonici i sušila kosu), stala sam ispred otvorenih vrata kupaonice (sva uplakana) i naravno, žena se preplašila i pitala me što je bilo. Rekla sam joj da sam dobila nagradu pa smo ubrzo obje plakale haha. I eto, to je, ukratko, kako sam saznala da sam dobila nagradu, a iz sedmog neba i dalje ne izlazim. 🙂
- Gdje sve trenutno djeluješ i kojim se sve humanitarnim i volonterskim radom baviš?
Trenutno sam u potrazi za nekom udrugom gdje bih mogla kontinuirano volontirati jer je sada, bez volonterskog kluba, ipak malo teže volontirati u tolikoj mjeri (tko zna, možda osnujem jedan na fakultetu J ). Do tada uskačem u nekakve kratkotrajne volonterske projekte i pomažem školi kada nešto zatreba i mogu s ponosom reći da su novi volonteri stvarno odlični ! J
- Što za tebe predstavlja humanitarni i volonterski rad? Na koje sve načine te ispunjava?
Ono što ja smatram da volonterski i humanitarni rad čini istinski takvim jest ljubav s kojom ga obavljate. Kada pomažete drugima, pomažete i sebi (koliko god ,,klišejasto” zvučalo) jer počnete shvaćati koliko vrijedite i koliko toga ste sposobni napraviti da učinite svijet barem malo ljepšim mjestom. Osobno najljepša strana volontiranja mi je to što sam upoznala toliko predivnih ljudi koji su bili (i još uvijek jesu) moja najjača motivacija i razlog zbog kojeg sam nastavila dalje, a najljepši doprinos volonterskom svijetu koji sam dala je, nadam se, da sam i ja nekome postala taj razlog. Volontiranjem stvaram prekrasne uspomene i to je nešto što me jednostavno čini sretnom, a mislim da bi ljudi trebali raditi što god ih čini sretnima. J
- E, a kako to sve stigneš? J Kad i kako se odmaraš? Imaš li neku svoju rutinu za opuštanje?
Mislim da je ovo pitanje već postalo neizbježno, haha. Naravno da nije lako uskladiti sto stvari, ali nije nemoguće. Za ono za što želite odvojiti vrijeme, odvojit ćete ga, važno je samo posložiti prioritete. Odmaram se… nikad. Šalim se J Nastojim se s vremena na vrijeme dobro odmoriti jer smatram da je odmaranje ili bolje rečeno, uzimanje vremena za sebe, jako potrebno. Često mi se dogodi da u jednom danu moram napraviti više stvari koje nemaju veze jedna s drugom (kolokvij, seminar, vožnja, ples..) i onda na svakoj od tih stvari moram biti maksimalno skoncentrirana na to što radim kako bih što bolje to obavila, a kada sam umorna i iscrpljena, koncentracija mi pada. Ipak svi, na kraju napornog dana ili tjedna, trebamo malo vremena za sebe kako bismo ,,napunili baterije” J. Ono što me najviše opušta je ples i općenito vježbanje te naravno, druženje s obitelji i prijateljima.
- Nakon prirodoslovne škole upisala si fakultet. Koji je tvoj odabir i zašto baš taj? Prvi semestar je pri kraju, kakvi su ti ukupni dojmovi, snalaziš li se?
Da, nakon Prirodoslovne škole Vladimira Preloga (nadam se da ravnatelj čita ovo haha) upisala sam Filozofski fakultet, dvopredmetno talijanistiku i pedagogiju. Znam da srednja i fakultet nemaju baš pretjerano veze jedno s drugim, ali jednostavno sam slušala sebe i odabrala ono što sam zaista željela. Ljubav prema talijanskom jeziku traje od početka srednje škole, a ono što me jako raduje je rad s djecom i mladim ljudima, zato je tu i pedagogija. J Za sada mi je odlično, imam super prijatelje i niti jednom nisam požalila svoj odabir. Samo su mi neki kolegiji pomalo dosadni jer se sve svodi na nekakve uvode i osnove i puno učenja na pamet, ali vjerujem da će uskoro, na višim godinama, biti zabavnije. 🙂
- Gdje se vidiš nakon fakulteta? Čime se sve planiraš baviti? Kako zamišljaš svoj život – planiraš li putovati, možda čak studirati/educirati se u inozemstvu, pokrenuti svoj posao, naučiti neku novu vještinu? Otkrij nam sve svoje planove! 🙂
Velika mi je želja otići u Italiju na neko vrijeme da usavršim jezik i upoznam tu divnu zemlju (možda i nekog divnog momka J ), a u svojem budućem poslu zamišljam se kao profesorica talijanskog jezika. J Naravno da bih željela nastaviti plesati i volontirati, ipak su to stvari koje me najviše ispunjavaju. Za sada samo uživam i nastojim iskoristiti svaku dobru priliku koja mi se pruži i vjerujem da mi budućnost sprema nešto o čemu mogu samo sanjati. 🙂
Ili-ili
Slatko ili slano? Slano
Kino ili kazalište? Kazalište
Ljeto ili zima? Ovdje ću morati proglasiti izjednačeno J
Facebook ili Instagram? Instagram
Dovrši nam rečenice:
Moja najbolja prijateljica kaže da sam… luda kao i ona. J
Unutarnji mir mi daje… zagrljaj drage osobe.
Nikad nisam… imala neku veliku svađu sa sestrom. Starija je od mene deset godina, ali uvijek se dobro slažemo i tu smo jedna za drugu.
Uvijek ću… biti zaljubljena u ples.
Nagrada Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost dodjeljuje se od 2009. godine učenicima od petog do osmog razreda osnovnih škola te od prvog do četvrtog razreda srednjih škola grada Zagreba koji su svojim djelovanjem znatno pridonijeli afirmaciji ljudskih prava, izrazitoj toleranciji i promicanju mira, slobode i jednakosti među svojim vršnjacima.
Foto: privatni album
Galerija
